Pravna pomoć i savjetovanje u svezi registracije brodova, jahti o ostalih plovila.
Registracija plovila – Česta pitanja:
1. Koje je tijelo nadležno za upis plovila u Republici Hrvatskoj?
Za upis plovila u Republici Hrvatskoj nadležne su lučke kapetanije i njihove ispostave – ovisno o mjestu boravišta ili sjedišta vlasnika plovila.
Postupak upisa propisuje Pomorski zakonik i Zakon o općem upravnom postupku. Upis plovila odobrava se rješenjem o upisu kojeg donosi nadležna ispostava lučke kapetanije koje se evidentira u Upisniku brodova, Upisniku brodica ili Očevidniku plovila. Odabir registra ovisi o vrsti i veličini plovila.
Protiv rješenja lučke kapetanije koja vodi upisnik brodova nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
2. Koju je dokumentaciju potrebno priložiti zahtjevu za upis brodice?
Uz zahtjev za prvi upis nove (novoizgrađene) brodice u upisnik brodova potrebno je priložiti kupoprodajni ugovor sklopljen u pisanom obliku ili račun izdan od prodavatelja, isprave i svjedodžbe kojima se dokazuje tehnička prihvatljivost sukladno propisima kojima se uređuje tehnička prihvatljivost brodica, čamaca i jahti duljine trupa od 24 metra.
Također je potrebno priložiti isprave kojom se dokazuje da je plovilo podobno za upis odnosno udovoljava uvjetima i isprave kojom se dokazuje status brodice kada se isti upisuju u upisnik brodova. U slučaju da se traži upis za brodicu koja se gradi za osobne potrebe graditelja, tada se prilaže potvrda o gradnji koju je prethodno izdalo tijelo ovlašteno za nadzor gradnje.
S druge strane, za upis postojeće brodice potrebno je priložiti istu dokumentaciju kao i za nove brodice te dodatno ispravu kojom se dokazuje vlasništvo na brodici i potvrdu tijela koji vodi strani upisnik da je brodica brisana iz tog upisnika ukoliko se prenosi iz stranog u hrvatski upisnik brodova.
3. Može li se plovilo registrirati na više osoba?
Da, plovilo se može registrirati na više suvlasnika, ali se mora jasno naznačiti njihov (su)vlasnički udio (npr. ½, ⅓ itd.). Suvlasnici mogu imati zajedničko upravljanje, ali samo uz prethodni sporazum o upravljanju plovilom. Ako sporazuma nema, primjenjuju se pravila o suvlasništvu iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
U praksi to znači da se za pravne radnje oko plovila (npr. prodaju ili hipoteka) traži suglasnost svih suvlasnika. Hrvatska upravna tijela prate ove odnose putem zabilježbi u upisniku.
4. Moram li odjaviti plovilo ako ga više ne koristim ili sam ga prodao?
Odjava plovila je termin koji se ne koristi formalno u propisima, ali se u praksi ponekad upotrebljava kao narodni izraz za postupak brisanja ili dio postupka prijenosa vlasništva u kojem dosadašnji vlasnik „odjavljuje“ iz registra u korist novog vlasnika.
Propisana je obaveza odjave plovila ako ga više ne koristite, ako je uništeno, prodano ili preneseno na drugu osobu.
Prodajom plovila novi vlasnik mora pokrenuti postupak upisa, a vi ste dužni podnijeti zahtjev za brisanje ili prijavu promjene vlasništva. Ako to ne učinite, i dalje ćete biti zavedeni kao službeni vlasnik u registru, što može imati određene neželjene posljedice (npr. kazne, porezne obveze, odgovornost za nezgode). U službenim postupcima upotrebljava se pojam brisanje, a ne „odjava“.
5. Koliki su troškovi registracije plovila u Republici Hrvatskoj?
Troškovi registracije plovila u Republici Hrvatskoj ovise o specifikacijama plovila (vrsti i veličini), ali i o vrsti upisa (novi upis, promjena vlasništva, brisanje).
Uobičajeni troškovi registracije uključuju upravnu pristojbu (oko 20,00 eura), naknadu za upis u upisnik koja ovisi o vrsti plovila i varira između 10,00 do 70,00 EUR, izradu plovidbene dozvole (oko 15,00 eura).
Također se ubraja i trošak tehničkog pregleda ako je isti potreban te obveza plaćanja poreza na promet ili PDV-a. U slučaju kupnje plovila iz inozemstva, mogući su dodatni troškovi carinjenja i prijevoda dokumentacije.
Ustavno pravo
1. Kada mogu podnijeti ustavnu tužbu?
Ustavna tužba može se podnijeti kad su iscrpljena sva druga pravna sredstva (npr. prigovor i žalba, a smatra se da su odlukom tijela javne vlasti povrijeđena ustavom zajamčena prava i/ili slobode ljudi. U praksi se ustavna tužba najčešće podnosi nakon što presuda ostalih sudova postane pravomoćna.
Rok za podnošenje ustavne tužbe je 30 dana od dana dostave osporene odluke.
U ustavnoj tužbi potrebno je jasno i nedvosmisleno navesti koje pravo stranka smatra da joj je povrijeđeno te na koji način. Ustavni sud povodom ustavne tužbe neće preispitivati utvrđeno činjenično stanje u ranijim postupcima, već isključivo ustavnost donesene odluke.
2. Što ako Ustavni sud usvoji moju ustavnu tužbu?
Ukoliko ustavni sud usvoji vašu ustavnu tužbu, osporena se odluka ukida u cijelosti ili djelomično, a predmet se najčešće vraća sudu na ponovni postupak odnosno odlučivanje nadležnom tijelu ili sudu. Strankama je time omogućeno da se u odnosu na njih vodi novi postupak, ali ovaj put u skladu sa prethodno iznijetim shvaćanjem ustavnog suda.
Usvajanje ustavne tužbe ne znači automatski da ste u pravu po meritumu odnosno da će postupak biti riješen vama u korist, već da vam u prethodnom postupku nije bilo omogućeno koristiti ustavom zajamčeno pravo. Odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Akt koji ustavni sud donosi je odluka (ustavni sud ne donosi presude).
3. Koja prava štiti Ustav RH?
Ustav Republike Hrvatske štiti temeljna ljudska prava i slobode, poput prava na život, slobodu, jednakost, privatnost, pravično suđenje, obrazovanje, slobodu vjeroispovijesti, političkog izražavanja i prava na rad. Navedena prava vrijede za sve građane i strane državljane koji se nalaze na teritoriju RH.
Ustavom je također propisana zabrana diskriminacije, sloboda medija, autonomija sveučilišta i pravo na lokalnu samoupravu. Ustavna prava iznimno se mogu ograničiti pod strogo određenim situacijama i pod uvjetima nužnosti i razmjernosti. Kršenje ustavnih prava je biti temelj za ustavnu tužbu.
4. Mogu li se ljudska prava ograničiti u izvanrednim okolnostima, poput potresa, pandemije ili rata?
Da, Ustav RH dopušta ograničenje pojedinih ustavnih prava u izvanrednim okolnostima, ali samo pod strogo definiranim uvjetima. Takva ograničenja moraju biti zakonita, razmjerna, nužna i vremenski ograničena. Pri tom se ne smijezadirati u temeljna prava koja su apsolutno zaštićena, poput prava na život, zabrane mučenja i nečovječnog postupanja te prava na ljudsko dostojanstvo.
Ustavni sud ima ovlast nadzirati zakonitost i razmjernost takvih mjera kojima se prava ograničavaju. Tijela vlasti su obvezna obrazložiti razloge za ograničenja i osigurati da ona ne postanu trajna odnosno prestati s ograničenjima čim prestane postojati potreba za tim.