Česta pitanja

Najjednostavniji način za provjeru podataka jest putem e-Građani odnosno Zajedničkog informacijskog sustava (skraćeno ZIS). Za dobivanje podataka o vlasništvu potrebno je prethodno znati broj zemljišnoknjižne čestice i ime katastarske općine.

Upisom navedenih podataka u za to predviđena polja, dobiju se podaci o vlasništvu nekretnine. U navedeno je na taj način moguće doznati i opis čestice (npr. kuća i dvorište, oranica, vinograd itd.), površinu te druge relevantne podatke.

Izvadak iz zemljišne knjige je dokument u kojem je prikazano pravno stanje nekretnine. U njemu su sadržani podaci o (su) vlasnicima i opis nekretnine. Također je moguće u izvadak upisati i druge relevantne podatke, primjerice pravo služnosti na nekretnini, postojanje uporabne dozvole, zabilježba spora itd.

Moguće ga je ishoditi online putem ZIS-a ili direktno zatražiti isti u gruntovnici.

Drugi neformalni naziv za izvadak iz zemljišne knjige je vlasnički list.

Upis (uknjižba) prava vlasništva vrši se putem prijedloga koji se podnosi nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu suda, ovisno o području na kojem se nekretnina nalazi.U prijedlogu je potrebno navesti pravni temelj stjecanja prava vlasništva (npr. kupoprodaja, darovanje, nasljeđivanje) i točnu oznaku nekretnine na kojoj se traži upis promjene vlasništva.

Ako sud zemljišnoknjižni sud utvrdi da su ispunjene pretpostavke za upis navedeni upis, donijet će rješenje kojim se dopušta upis prava vlasništva u korist osobe navedene u prijedlogu i dokumentu koji predstavlja pravni temelj stjecanja. Na navedeno rješenje suda moguće je izjaviti prigovor u roku od 8 dana, a o njemu odlučuje suda pojedinac nadležnog Općinskog suda.

Da, ukoliko određena osoba kroz određeno vremensko razdoblje posjeduje neku stvar mirno, zakonito i neprekidno kroz točno određen vremenski period. Odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuju rokove za posjedovanje ovisno je li riječ o pokretnini ili nekretnini.

Ukoliko osoba smatra da udovoljava pretpostavkama za stjecanje prava vlasništva na opisani način, potrebno je podignuti tužbu odnosno pokrenuti sudski postupak radi utvrđenja prava vlasništva. Navedeni postupak vodi se pred sudom na čijem se području nalazi stvar koja je predmet utvrđenja prava vlasništva.

Karakteristike posjeda i vlasništva uređuje Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Posjed označava faktično držanje određene stvari, dok vlasništvo daje pravo nositelju da s određenom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakog drugog od toga isključi.

Dakle, vlasnik ima pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari, što znači da ima šira ovlaštenja od posjednika. Pod određenim zakonskim uvjetima vlasnik može reivindikacijskom tužbom od posjednika zahtijevati predaju svoje stvari u posjed. Posjed se može štititi čak i od vlasnika ako dođe do smetanja.

Za vođenje ostavinskog postupka nadležan je sud na čijem je području posljednje prebivalište umrle osobe. Ukoliko u vrijeme smrti ostavitelj nije imao prebivalište u RH, mjesno je nadležan sud na čijem je području ostavitelj imao boravište.

Ako ostavitelj u trenutku smrti nije imao ni prebivalište ni boravište u RH, u tom je slučaju mjesno nadležan sud na čijem se području nalazi pretežni dio njegove ostavinske imovine u RH.

Naposljetku, ukoliko se nijedan dio ostavine ne nalazi u RH, mjesno je nadležan sud prema mjestu gdje je ostavitelj upisan u knjigu državljana.

Da, nasljedstva je moguće odreći se davanjem izjave o odricanju pred javnim bilježnikom tijekom ostavinske rasprave ili ranije. Izjava o odricanju može se dati usmeno na zapisnik prilikom ostavinske rasprave.

Isto tako, moguće je navedenu izjavu čiji potpis mora biti ovjeren kod javnog bilježnika u originalu dostaviti nadležnom sudu.

Odricanje ne može biti djelomično ni pod uvjetom te se ne odnosi na naknadno pronađenu imovinu. Odricanje u korist nekog od nasljednika ne smatra se odricanjem od nasljedstva, nego izjavom o ustupu svog nasljednog dijela.

Ukoliko su nužni nasljednici ostaviteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci te njegov bračni drug, oni imaju pravo na nužni dio, dok su ostaviteljevi roditelji, posvojitelji i ostali predci nužni nasljednici samo ukoliko su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život.

Raspolaganja za slučaj smrti (oporukom) koja su suprotna nečijem pravu na nužni dio pobojna su. Dakle, ukoliko je povrijeđeno pravo na nužni dio, osoba mora podignuti tužbu i navedeno dokazivati u parničnom postupku.

Nasljednici ostavitelja preuzimaju ne samo imovinu nego i njegove dugove – ali samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika. Ukoliko ima više nasljednika, dugovi se dijele razmjerno njihovim nasljednim dijelovima, ukoliko oporukom nije drukčije određeno.

Prije prihvaćanja nasljedstva oportuno je provjeriti moguća dugovanja i vode li se kakvi ovršni postupci. Ukoliko su dugovanja suviše velika, moguće je odreći se od nasljedstva obzirom da nasljednik koji se odrekao nasljedstva ne odgovara za ostaviteljeve dugove.

Ugovor je pravni posao između dvije ili više ugovornih strana kojim uređuju odnosno preuzimaju određena prava i obveze. Obzirom da se ugovor temelji na suglasnim voljama dvije ili više strana, ugovor je dvostrani pravni posao.

Da bi ugovor bio valjan, mora postojati suglasna volja između stranaka i ne smije biti ispunjena neka od pretpostavki za pobojnost odnosno ništetnost ugovora, a koje su uređene Zakonom o obveznim odnosima.

U hrvatskom pravu ugovori su temelj gotovo svih privatnih i poslovnih odnosa – od kupnje robe, najma stana, do sklapanja radnih odnosa ili poslovnih suradnji.

Ugovor može biti usmeni i pisani. Normativnim aktima nije izričito generalno propisan oblik ugovora. Postoje situacije u kojima je propisan obvezan oblik – pisani oblik kod kupoprodaje nekretnina, zasnivanja hipoteke itd. Dakle, pisani oblik nije uvijek obvezan, ali radi lakšeg dokazivanja njegovog sadržaja u slučaju nastanka spora, svakako je oportuno sklopiti ugovor na taj način.

U nekim slučajevima ni sama pismena forma ugovora nije sama po sebi dovoljna, nego je isti potrebno solemnizirati kod javnog bilježnika.

To je kamata koju dužnik plaća zbog kašnjenja s ispunjenjem novčane obveze. Dakle, uz obvezu isplate glavnice, nastaje i obveza isplate zateznih kamata.

Stopa zateznih kamata propisana je odredbama Zakona o obveznim odnosima, a visina stope se razlikuje ovisno o tome primjenjuje li se na ugovor između trgovaca, ugovor između trgovaca i osoba javnog prava ili je riječ o ostalim odnosima. Stope zateznih kamata su podložne promjenama pa je preporučljivo svakih nekoliko mjeseci provjeriti je li došlo do izmjena.

Zastara je pravni institut protekom kojeg roka vjerovnik gubi pravo zahtijevati ispunjenje obveze od dužnika. Zastara počinje teći od dana kada je obveza trebala biti ispunjena.

Opći rok zastare za tražbine iz građanskih ugovora jest pet godina. Važno je naglasiti da činjenica nastupanja zastare ne sprječava dužnika da, ako želi, dobrovoljni ispuni zastarjelu obvezu. U Zakonu o obveznim odnosima taksativno su navedene okolnosti pod kojima zastara ne teče.

Predugovorna odgovornost (culpa in contrahendo) nastaje kada jedna strana u pregovorima za sklapanje ugovora postupa nepošteno – npr. vodi ozbiljne pregovore, a zatim bez opravdanog razloga odustane, i time drugoj strani nanese štetu. Prema čl. 251. Zakona o obveznim odnosima, strana koja je postupala nepošteno, a posebice učinila dostupnim trećima informacije povjerljive naravi ili ih koristila za svoje interese.

Odgovornost za navedeno može se sastojati u naknadi prouzročene štete i predaje oštećeniku koristi koju je štetnik tom radnjom ostvario. Važno je dokazati da su pregovori bili ozbiljni i da je druga strana izazvala opravdano očekivanje da će doći do ugovora.

Da, ako niste krivi za prometnu nesreću, imate pravo tražiti naknadu štete od osiguratelja vozila koje je izazvalo nesreću. Tako možete tražiti odštetu s naslova imovinske štete (npr. troškove popravka motocikla, prouzročene troškove liječenja, izgubljenu zaradu) i s naslova neimovinske štete (npr. naknada za pretrpljeni strah, bolovi, umanjenje životnih aktivnosti).

Preporučuje se nakon nesreće zvati policiju koja će sastaviti zapisnik i izdati potvrdu o prometnoj nesreći. Uz odštetni zahtjev oportuno je priložiti navedenu dokumentaciju dobivenu pod policije, medicinsku dokumentaciju odnosno račun popravka nastale štete.

Ukoliko nije moguće postići dogovor povodom odštetnog zahtjeva, može se pokrenuti parnica pred nadležnim sudom radi naknade štete.

U tom slučaju odgovorna je jedinica lokalne samouprave (grad ili općina) jer su dužni održavati javne površine u sigurnom stanju. Navedeno predstavlja odgovornost iz tzv. opasne stvari (čl. 1063. ZOO), gdje nije potrebno dokazivati krivnju, već samo da je šteta nastala uslijed neodržavanja.

Preporučuje se fotografirati mjesto nesreće, uzeti podatke svjedoka i odmah potražiti liječničku pomoć, a koji će dokazi služiti radi ostvarenja prava na naknadu. Prije tužbe može se uputiti pisani odštetni zahtjev nadležnoj jedinici lokalne samouprave.

Da, imate. Odgovoran je vlasnik psa, bez obzira na to je li pas bio na povodcu ili nije. Ugriz psa predstavlja opasnu radnju životinje pa se primjenjuju odredba o odgovornosti za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti.

Imate pravo na naknadu troškova liječenja, duševne boli, eventualne estetske štete i izgubljenu zaradu ako niste mogli raditi, dakle i na imovinsku i na neimovinsku štetu. Vlasnik se eventualno može osloboditi odgovornosti ukoliko dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti.

Može. Odgovornost za liječničku pogrešku (tzv. medicinska pogreška) izuzetno je osjetljivo i pravno složeno pitanje,koja se nerijetko pojavljuje u praksi. U takvim je slučajevima neophodno dokazati da je liječnik odnosno bolnica postupila nesavjesno, tj. suprotno pravilima medicinske struke.

Ključno je imati medicinsku dokumentaciju i nalaz sudskog vještaka medicinske struke koji potvrđuje da je do štete došlo uslijed liječničke pogreške. U praksi su ovakvi sporovi složeni i dugotrajni, ali uspješni kada postoje jasni dokazi propusta liječnika, a odgovorna je zdravstvena ustanova (bolnica, poliklinika, dom zdravlja).

Regresna tužba je zahtjev kojim osoba ili osiguranje koje je isplatilo štetu traži da im štetnik nadoknadi isplaćeni iznos, ako je za štetu odgovoran po zakonu. Primjerice, ukoliko ste pod utjecajem alkohola izazvali prometnu nesreću pa je osiguranje oštećeniku isplatilo odštetu, osiguranje može od vas potraživati isplatu iznosa koje je prethodno isplatilo oštećeniku.

Radi ostvarenja regresnog prava, potrebno je dokazati da je šteta podmirena (dokaz o uplati) i da ste stvarno odgovorni za štetu. Regresni zahtjev također postoji u slučajevima kada je poslodavac trećoj osobi naknadio štetu koja je nastala uslijed radnje radnika počinjenje s namjerom ili krajnjom nepažnjom odnosno u slučajevima kada je država isplatila naknadu žrtvi kaznenog djela, pa regresno potražuje isplaćeni iznos od počinitelja kaznenog djela.

Ovršna isprava (npr. pravomoćna presuda, ovršna nagodba, javnobilježnički akt) odmah omogućuje prisilnu naplatu putem ovrhe – bez potrebe za dodatnim dokazivanjem postojanja tražbine. Vjerodostojna isprava (npr. račun, izvod iz poslovnih knjiga, mjenica, ček) sama po sebi ne dokazuje dug, ali vjerovnik na temelju nje može pokrenuti ovršni postupak odnosno podnijeti prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi.

Dakle, temeljem ovršne isprave moguće je odmah primjerice pokrenuti ovrhu na novčanim sredstvima, dok je u slučaju postojanja samo vjerodostojne isprave potrebno najprije podnijeti prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi. Ukoliko se donese rješenje, temeljem njega je moguće ići na ovrhu, pod uvjetom da je postalo pravomoćno i ovršno.

Na samom kraju rješenja o ovrsi iskazana je uputa o pravnom lijeku. Na rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave koje je doneseno od strane javnog bilježnika moguće je uložiti prigovor u roku od 8 dana.

Na sudsko rješenje o ovrsi dopušteno je izjaviti žalbu također u roku od 8 dana. Ukoliko pak pravni lijek ne bude izjavljen ili bude ocijenjen neosnovanim od strane suda više instance, rješenje o ovrsi postaje pravomoćno i ovršno, pa se ovrha može provesti i prisilno.

Ovrhovoditelj i ovršenik mogu slobodno izvansudski dogovarati uvjete odgode ovrhe ili obročne isplate duga. Institut ovrhe odgode pred sudom reguliran je Ovršnim zakonom, a prijedlog za odgodu mogu podnijeti – ovršenik, ovrhovoditelj i treća osoba koja učini vjerojatnim postojanje svog prava na stvari koja je predmet ovrhe.

Odgodu ovrhe moguće je tražiti i na suglasni prijedlog stranaka. Protekom vremena na koje je odgođena, ovrha će se nastaviti po službenoj dužnosti.

Ovrha se može provesti na raznim sredstvima: novčanim sredstvima na računu, dijelu plaće ili mirovine, pokretnine, nekretnine, pa čak i dionice ili vozila. Međutim, zakon propisuje određena ograničenja – npr. dio plaće mora ostati dužniku za život, a određene stvari su izuzete od ovrhe (osnovni kućanski predmeti, dječji doplatak, invalidnina).

Ovrhovoditelj bira način ovrhe, ali dužnik ima pravo na zaštitu osnovnih sredstava za život. Sud pazi da ovrha ne bude nesrazmjerna. U Ovršnom zakonu navedeni su predmeti koji su izuzeti od ovrhe.

Ovrha na nekretnini je jedno najčešćih u praksi, a pokreće se prijedlogom vjerovnika (ovrhovoditelja) da se naplata duga izvrši namirenjem iz vrijednosti prodaje nekretnine (npr. kuća, stan, građevinsko zemljište).

Sud najprije donosi rješenje o ovrsi i upisuje zabilježbu ovrhe u zemljišnim knjigama. Potom slijedi procjena vrijednosti nekretnine od strane sudskog vještaka. Nakon što se dobije procjena vrijednosti nekretnine, uslijed će prodaja putem javne dražbe koju vodi Financijska agencija. Ako nekretnina bude prodana, iz dobivenog iznosa se naplaćuje dug, a ostatak (ako ga ima) pripada dužniku.

Ako ste pozvani na ispitivanje, imate pravo šutjeti (braniti se šutnjom) i ne iznijeti obranu ako s vama nije prisutan odvjetnik. Nadležna tijela dužna su vas obavijestiti o svim vašim zakonom zajamčenim pravima predočavanjem pouke o pravima.

Prije početka ispitivanja, možete angažirati branitelja i dogovoriti da bude nazočan ispitivanju. Vrlo je bitno razumjeti koja sve prava imate te ne potpisivati izjave bez da ste se prethodno uvjerili da ih u potpunosti razumijete.

Nakon dovršenog ispitivanja možete zatražiti na uvid zapisnik o ispitivanju te provjeriti je li unesen vaš cjelovit iskaz.

Žrtva kaznenog djela ima pravo na obaviještenost, sigurnost, besplatnu pravnu pomoć i psihološku podršku. Može prijaviti kazneno djelo policiji ili državnom odvjetništvu. Ima pravo pratiti tijek postupka i biti obaviještena o važnim odlukama te u postupku sudjelovati u svojstvu oštećenika.

Pomoć i podršku moguće je dobiti u Odjelu za podršku žrtvama i svjedocima koji je dio unutarnjeg ustrojstva sudova.

Uvjetna osuda je institut prema kojem se okrivljeniku izriče kazna zatvora, ali ona se neće izvršiti ako u određenom roku (tzv. rok kušnje) ne počini novo kazneno djelo. Sud određuje trajanje uvjetne osude, najčešće između jedne i pet godina.

Ukoliko osoba u vrijeme provjeravanja počini novo kazneno djelo, sud može ovisno o izrečenoj kazni za novo djelo, opozvati uvjetnu osudu. Djelomična uvjetna osuda može se izreći počinitelju koji je osuđen na novčanu kaznu ili kaznu zatvora u trajanju većem od jedne, a manjem od tri godine, samo za dio kazne ukoliko ocijeni da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela.

Ne nužno. Podizanje kaznene prijave ne znači automatski i izricanje kazne zatvora. Najprije slijedi istraga, a zatim eventualni sudski postupak u kojem se odlučuje o krivnji ukoliko optužnica bude podignuta ili prijavitelj kaznene prijave sam preuzme postupak.

Sud može izreći i druge sankcije, poput uvjetne osude, novčane kazne ili rada za opće dobro. Međutim, postoji i mogućnost da u odnosu na okrivljenu osobu prije bude određen istražni zatvor ukoliko sud bude smatrao da su ispunjene zakonom propisane pretpostavke njegovim određivanjem.

Kazneni postupci obično traju više godina, a posebice ako je riječ o složenijim predmetima. Duljina trajanja postupka ovisi o opterećenosti sudova, vrsti kaznenog djela i broju uključenih osoba (okrivljenika, svjedoka, oštećenika). U nekim slučajevima moguće je zatražiti ubrzanje postupka ako dolazi do povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnosi se predsjedniku neposredno višeg suda. Ako se utvrdi da je zahtjev osnovan, odredit će se rok od najdulje 6 mjeseci u kojem predmet mora biti riješen, kao i primjerenu naknadu koja stranci pripada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku koja ne smije premašiti iznos od 4.650,00 EUR po jednom predmetu.

Da, odbijanje ispitivanja prisutnosti alkohola u organizmu. Ukoliko vozač motornog vozila odbije podvrgnuti se ispitivanju prisustva u organizmu alkohola, droga ili lijekova ili liječničkom pregledu, odnosno uzimanju krvi ili krvi i urina, kaznit će se novčanom kaznom uz iznosu od 1.320,00 EUR do 2.650,00 EUR.

Vozaču se ujedno može izreći zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima. Odbijanje suradnje otežava obranu i najčešće vodi do strože sankcije pa je preporuka podvrgnuti se ispitivanju na traženje policijskih službenika.

U prekršajnom pravu predviđena je mogućnost ulaganja pravnih lijekova – prigovora i žalbe. Vrlo je važno djelovati u zakonom predviđenom roku koji obično iznose 8 ili 15 dana. Isto tako, važno je iznijeti sve činjenice i dokaze koji Vam idu u korist odnosno iznijeti obranu.

Također možete tražiti na uvid spis i sve dokaze temeljem kojih Vam se određeni prekršaj stavlja na teret. Ukoliko se utvrdi da niste počinili prekršaj, postupak će se obustaviti odnosno bit će donesena oslobađajuća presuda.

Prekršaji se evidentiraju u prekršajnoj evidenciji Ministarstva pravosuđa. Podaci se brišu nakon proteka određene zakonske rehabilitacije koji obično iznosi 3 godine. Nakon proteka toga roka, smatrat će se da počinitelj nije počinio prekršaj, a njegova prava i slobode ne mogu se razlikovati od prava i sloboda onih koji nisu počinili prekršaj.

Podaci iz prekršajne evidencije mogu se dati samo sudovima, tijelima državne uprave koja vode prekršajni postupak i državnim tijelima – ovlaštenim tužiteljima kad se radi o prekršajnom postupku protiv počinitelja prekršaja za kojeg se traže podaci.

Da, možete se žaliti odnosno podnijeti žalbu u zakonom predviđenom roku. O žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske sa sjedištem u Zagrebu.

U žalbi je moguće ukazivati na povrede postupka, pogrešnu primjenu zakona te na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Činjenica izjavljivanja žalbe u pravilu ne odgađa izvršenje odluke, osim ako sud ne odluči drugačije.

Obzirom da je u Prekršajnom zakonu točno određen sadržaj žalbe, preporučuje se zatražiti stručnu pravnu pomoć radi ispravnog sastava žalbe.

Postupak razvoda može se pokrenuti sporazumno ili tužbom jednog supružnika. Ukoliko supružnici sporazumno žele okončati brak, u tom je slučaju potrebno podnijeti prijedlog nadležnom sudu za donošenje rješenja o sporazumnom razvodu braka.

S druge strane, ako između supružnika nema suglasne volje, postupak razvoda braka pokreće se tužbom jednog od supružnika.

Prije razvoda, ako imaju djecu, obvezno je prethodno savjetovanje pred Hrvatskim zavodom za socijalni rad. Izvješće o provedenom obveznom savjetovanju koje ne smije biti starije od 6 mjeseci potrebno je priložiti uz tužbu/prijedlog.

Roditelji se mogu dogovoriti s kojim od njih će dijete živjeti. U slučaju da između roditelja nije moguće postići sporazum u tom smislu, odluku će donijeti sud sukladno najboljem interesu djeteta. Sud će pri donošenju odluke, ovisno o dobi i zrelosti djeteta, u obzir uzeti i njegovo mišljenje.

Drugi roditelj kojim dijete neće živjeti, ima pravo i obvezu ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom te sudjelovanja u svim odlukama koje se tiču djeteta. U nekim slučajevima u sudskim postupcima Hrvatski centar za socijalni rad daje svoj prijedlog i mišljenje o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti te predložiti dinamiku viđanja djeteta s roditeljem s kojim ne živi.

Roditelj s kojim dijete ne živi ima zakonsku obvezu plaćanja za uzdržavanje djeteta. Visina iznosa alimentacije ovisi o dobi djeteta, njegovim potrebama i mogućnostima roditelja.

Ukoliko roditelji ne mogu postići dogovor oko visine iznosa uzdržavanja, o tome će odlučiti sud.Ako roditelj ne plaća alimentaciju, može se pokrenuti postupak pred sudom te potraživati i isplatu dospjelih mjesečnih obroka.

Uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu. Nije moguće odreći se prava na uzdržavanje.

Imovinsko pravne odnose u braku uređene su Obiteljskim zakonom. Imovina stečena tijekom braka smatra se bračnom stečevinom i dijeli se na jednake dijelove između supružnika, osim ako nije drukčije ugovoreno. To uključuje novčana sredstva, nekretnine, automobile i drugu vrijednu imovinu stečenu zajedničkim radom.

Imovina koju je jedan supružnik imao prije braka, ili stečena nasljedstvom ili darom, smatra se njegovom vlastitom imovinom i ne čini bračnu stečevinu. Dopušteno je sklapanje bračnog ugovora kojim se uređuju imovinski odnosi.

Da, baka i djed imaju pravo održavati osobne odnose s unucima, osim ako to nije protivno interesima djeteta. Isto tako, i dijete ima pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s bakom i djedom.

Ako roditelji to neopravdano onemogućuju, baka i djed mogu pred sudom pokrenuti izvanparnični postupak radi određivanja dinamike susreta s unucima. U tom slučaju u tijeku postupka Hrvatski zavod za socijalni rad i Poseban skrbnik mogu obaviti razgovor s djetetom i dati svoj prijedlog načina ostvarivanja osobnih odnosa koji je u najboljem interesu djeteta.

Najčešće osnivan oblik trgovačkog društva u Hrvatskoj je društvo s ograničenom odgovornošću (d.o.o.). sklonost takvom obliku osnivanja pravne osobe proizlazi iz činjenice što osnivači za obveze društva ne odgovaraju svojom osobnom imovinom.

Za male poduzetnike popularna je i pojednostavljena verzija – j.d.o.o. (jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću), koje se može osnovati sa samo 10,00 eura temeljnog kapitala.

Ostali oblici uključuju dioničko društvo (d.d.) trgovačka društva osoba (npr. javno trgovačko društvo – j.t.d., komanditno društvo – k.d.). Odabir pravnog oblika ovisi najprije o opsegu poslovanja, načinu upravljanja i odgovornosti osnivača.

Prije izbora oblika tvrtke, svakako se preporučuje konzultirati se sa stručnom osobom.

Osnivanje d.o.o.-a započinje izradom osnivačkog akta (društvenog ugovora ili odluke o osnivanju) kojeg obično izrađuje javni bilježnik, a zatim se otvara privremeni račun i uplaćuje temeljni kapital. Nakon toga slijedi prijava nadležnom Trgovačkom sudu prema sjedištu tvrtke uz prilaganje potrebne dokumentacije.

Ako je dokumentacija potpuna, sud donosi rješenje o upisu u sudski registar, čime društvo formalno nastaje. Potom se pristupa otvaranju poslovnog računau banci koju klijent odabere te prijava poreznoj upravi.

Postupak osnivanja tvrtke (od inicijalnog potpisivanja dokumentacije kod javnog bilježnika, uplate temeljnog kapitala i donošenja rješenja o upisu u sudski registar) obično traje nekoliko dana.

Osnivanje d.o.o.-a s većim brojem osnivača i/ili posebnim odredbama može trajati do dva tjedna.

OIB (osobni identifikacijski broj) je jedinstveni identifikator koji tvrtka dobiva po automatizmu nakon osnivanja. Dakle, nije potrebno da osnivači tvrtke poduzimaju ikakve radnje radi određivanja i dodjeljivanje OIB-a obzirom da ga Porezna uprava automatski dodjeljuje po upisu u sudski registar.

Nakon što tvrtka bude osnovana, potvrdu o OIB-u moguće je na FINA-i preuzeti zajedno s rješenjem o upisu u sudski registar. OIB ostaje nepromijenjen kroz cijeli životni vijek tvrtke, neovisno o promjenama naziva ili sjedišta.

Bez OIB-a nije moguće započeti poslovanje odnosno obavljanje djelatnosti za koje je tvrtka registrirana, niti je moguće primjerice otvaranje poslovnog računa u banci, prijave PDV-a i sl.

Ako nekretnina nije upisana u zemljišne knjige, potrebno je podnijeti zemljišnoknjižnom sudu prijedlog za upis prava vlasništva. Uz prijedlog je potrebno priložiti i pravni temelj stjecanja prava vlasništva (npr. ugovor o kupoprodaji, ugovor o darovanju, rješenje o nasljeđivanju, presuda).

Prilikom podnošenja prijedloga za uknjižbu prava vlasništva potrebno je platiti sudsku pristojbu.

Upis vlasništva važan je jer jedino tako možete raspolagati nekretninom (npr. prodati je, založiti ili prenijeti) odnosno izvršavati sva zakonom zajamčena vlasnička prava. Bez uknjižbe, kupac nije formalno vlasnik, čak ni ako je ugovor uredno sklopljen i kupoprodajna cijena plaćena.

Trajanje upisa ovisi o ažurnosti zemljišnoknjižnog odjela, ali prosječno traje od nekoliko dana do nekoliko tjedana.Nakon podnošenja prijedloga za upis i priloženih valjanih isprava (ugovor, osobna iskaznica, tabularna izjava, punomoć), sud donosi rješenje kojim može dopustiti upis prijedloga ili pak donijeti rješenje kojim se prijedlog odbacuje odnosno odbija.

Status zemljišnoknjižnog predmeta moguće je pratiti elektronički putem e-Spisa ili preko sustava Uređena zemlja upisom poslovnog broja pod kojim je predmet zaprimljen.

Zabilježba spora je napomena u zemljišnim knjigama da se pred sudom vodi spor vezan uz određenu nekretninu. Takav je upis vidljiv trećim osobama, a služi kao vid upozorenja drugima da netko upisano pravo vlasništva možebitno osporava. Vrlo je važno biti uredno i pravovremeno informiran o tim podacima, a posebice ako osobe imaju namjeru kupiti nekretninu u svezi koje se vodi određeni spor.

Iako zabilježba sama po sebi ne blokira automatski raspolaganje nekretninom, potencijalni kupci izbjegavaju kupnju opterećenih nekretnina pa je prodaja u tom smislu znatno otežana. Po pravomoćnom okončanju spora, takva se zabilježba može obrisati iz zemljišnih knjiga.

Ako je greškom upisana neka druga osoba, a Vi posjedujete neki dokument primjerice u vidu posjedovnog lista, privatne ili javne isprava ili neki drugi akt iz kojeg je učinjeno vjerojatnim da ste vlasnik nekretnine, može se podnijeti prijedlog sudu za otvaranjem pojedinačnog ispravnog postupka.

Pojedinačni ispravni postupak se nećeprovesti ukoliko zainteresirana stranka nema ispravu iz koje bi bio vidljiv opravdani razlog, čak i ako su na tu okolnost predloženi svjedoci. U tom je slučaju potrebno pokrenuti parnični postupak protiv vlasnika koji su u zemljišnim knjigama formalno upisani. Dakle, takvim se postupkom samo ispravljaju pogrešni upisi, a pokreće se samo na prijedlog osobe koja za to ima pravni interes.

Vlasništvo Republike Hrvatske nad zemljištem vidljivo je u zemljišnim knjigama, gdje će kao vlasnik biti upisana „REPUBLIKA HRVATSKA“ i to u određenom (su)vlasničkom udjelu. Takva zemljišta često su šumska, poljoprivredna ili infrastrukturna, a raspolaganje njima reguliraju posebni zakoni, a nerijetko su i izvan pravnog prometa.

Za otkup nekretnina u vlasništvu RH potrebno je obratiti se državnom tijelu nadležnom za državnu imovinu. Postupak može biti složeniji od sklapanja pravnog posla kupoprodaje između subjekata privatnog prava, pa je preporučljivo u tom slučaju zatražiti pravnu pomoć.

Žalba se u upravnom postupku podnosi u roku od 15 dana od dostave rješenja, osim ako zakonom nije propisan drukčiji rok. Podnosi se pisanim putem tijelu koje je donijelo odluku na koju se izjavljuje žalba, a ono ju potom prosljeđuje drugostupanjskom tijelu koje o žalbi odlučuje.

U žalbi je potrebno navesti sve činjenice i detaljno obrazložiti razloge zbog kojih se ne slažete s rješenjem. Ako je žalba uredna (nema formalnih nedostataka) i pravodobna, izvršenje odluke se najčešće odgađa sve dok stranci ne bude dostavljena odluka o žalbi.

Da, prema Zakonu o općem upravnom postupku omogućeno je podnijeti prijedlog za obnovu upravnog postupka ako se pojave nove činjenice ili dokazi koji nisu bili dostupni u trenutku donošenja prvotne odluke.

Obnovu postupka moguće je tražiti u roku od 30 dana od saznanja za novu okolnost, a najkasnije u roku od 5 godina od izvršnosti odluke. Prijedlog za obnovu predaje se tijelu koje je donijelo rješenje, a o njemu rješava javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba.

Vrlo je važno u prijedlogu učiniti vjerojatnim okolnost na kojoj se temelji prijedlog, u protivnom će prijedlog biti odbijen.

Normativni akti ne propisuju obvezu zastupanja odvjetnika u upravnom sporu, što znači da stranka može samostalno podnijeti tužbu i sudjelovati u postupku pred upravnim sudom. Međutim, obzirom na specifičnost upravnog spora koji se bitno razlikuje od parničnog postupka, preporučuje se angažirati odvjetnika, posebice ako je riječ o sporu većeg značaja (npr. izdavanje građevinske dozvole, porezne odluke, ostvarivanje prava na mirovinu i sl.).

Odvjetnik kao kvalificirani opunomoćenik može pomoći stranci prilikom pravilnog sastava tužbe, navođenju argumenata i zastupanju na raspravama te vođenju brige da budu poduzete sve dopuštenje radnje koje idu u korist stranke. Obzirom da sud nije ovlašten davati pravne savjete, eventualne nepravilnosti i propusti mogu imati ozbiljne posljedice.

Da, ako ste iscrpili redoviti upravni postupak (npr. žalbu), a i dalje smatrate da je odluka nezakonita, možete pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom. Upravni spor se pokreće u roku od 30 dana od dana dostave drugostupanjske odluke podnošenjem tužbe upravnom sudu.

Sud ispituje zakonitost pobijane odluke, ali ne ulazi u njezinu svrsishodnost. Upravni spor je posebno važan u slučajevima kada su iscrpljene sve druge pravne mogućnosti u upravnom postupku. Na odluku upravnog suda moguće je uložiti žalbu o kojoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

Za upis plovila u Republici Hrvatskoj nadležne su lučke kapetanije i njihove ispostave – ovisno o mjestu boravišta ili sjedišta vlasnika plovila.

Postupak upisa propisuje Pomorski zakonik i Zakon o općem upravnom postupku. Upis plovila odobrava se rješenjem o upisu kojeg donosi nadležna ispostava lučke kapetanije koje se evidentira u Upisniku brodova, Upisniku brodica ili Očevidniku plovila. Odabir registra ovisi o vrsti i veličini plovila.

Protiv rješenja lučke kapetanije koja vodi upisnik brodova nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

Uz zahtjev za prvi upis nove (novoizgrađene) brodice u upisnik brodova potrebno je priložiti kupoprodajni ugovor sklopljen u pisanom obliku ili račun izdan od prodavatelja, isprave i svjedodžbe kojima se dokazuje tehnička prihvatljivost sukladno propisima kojima se uređuje tehnička prihvatljivost brodica, čamaca i jahti duljine trupa od 24 metra.

Također je potrebno priložiti isprave kojom se dokazuje da je plovilo podobno za upis odnosno udovoljava uvjetima i isprave kojom se dokazuje status brodice kada se isti upisuju u upisnik brodova. U slučaju da se traži upis za brodicu koja se gradi za osobne potrebe graditelja, tada se prilaže potvrda o gradnji koju je prethodno izdalo tijelo ovlašteno za nadzor gradnje.

S druge strane, za upis postojeće brodice potrebno je priložiti istu dokumentaciju kao i za nove brodice te dodatno ispravu kojom se dokazuje vlasništvo na brodici i potvrdu tijela koji vodi strani upisnik da je brodica brisana iz tog upisnika ukoliko se prenosi iz stranog u hrvatski upisnik brodova.

Da, plovilo se može registrirati na više suvlasnika, ali se mora jasno naznačiti njihov (su)vlasnički udio (npr. ½, ⅓ itd.). Suvlasnici mogu imati zajedničko upravljanje, ali samo uz prethodni sporazum o upravljanju plovilom. Ako sporazuma nema, primjenjuju se pravila o suvlasništvu iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

U praksi to znači da se za pravne radnje oko plovila (npr. prodaju ili hipoteka) traži suglasnost svih suvlasnika. Hrvatska upravna tijela prate ove odnose putem zabilježbi u upisniku.

Odjava plovila je termin koji se ne koristi formalno u propisima, ali se u praksi ponekad upotrebljava kao narodni izraz za postupak brisanja ili dio postupka prijenosa vlasništva u kojem dosadašnji vlasnik „odjavljuje“ iz registra u korist novog vlasnika.

Propisana je obaveza odjave plovila ako ga više ne koristite, ako je uništeno, prodano ili preneseno na drugu osobu.

Prodajom plovila novi vlasnik mora pokrenuti postupak upisa, a vi ste dužni podnijeti zahtjev za brisanje ili prijavu promjene vlasništva. Ako to ne učinite, i dalje ćete biti zavedeni kao službeni vlasnik u registru, što može imati određene neželjene posljedice (npr. kazne, porezne obveze, odgovornost za nezgode). U službenim postupcima upotrebljava se pojam brisanje, a ne „odjava“.

Troškovi registracije plovila u Republici Hrvatskoj ovise o specifikacijama plovila (vrsti i veličini), ali i o vrsti upisa (novi upis, promjena vlasništva, brisanje).

Uobičajeni troškovi registracije uključuju upravnu pristojbu (oko 20,00 eura), naknadu za upis u upisnik koja ovisi o vrsti plovila i varira između 10,00 do 70,00 EUR, izradu plovidbene dozvole (oko 15,00 eura).

Također se ubraja i trošak tehničkog pregleda ako je isti potreban te obveza plaćanja poreza na promet ili PDV-a. U slučaju kupnje plovila iz inozemstva, mogući su dodatni troškovi carinjenja i prijevoda dokumentacije.

Ustavna tužba može se podnijeti kad su iscrpljena sva druga pravna sredstva (npr. prigovor i žalba, a smatra se da su odlukom tijela javne vlasti povrijeđena ustavom zajamčena prava i/ili slobode ljudi. U praksi se ustavna tužba najčešće podnosi nakon što presuda ostalih sudova postane pravomoćna.

Rok za podnošenje ustavne tužbe je 30 dana od dana dostave osporene odluke.

U ustavnoj tužbi potrebno je jasno i nedvosmisleno navesti koje pravo stranka smatra da joj je povrijeđeno te na koji način. Ustavni sud povodom ustavne tužbe neće preispitivati utvrđeno činjenično stanje u ranijim postupcima, već isključivo ustavnost donesene odluke.

Ukoliko ustavni sud usvoji vašu ustavnu tužbu, osporena se odluka ukida u cijelosti ili djelomično, a predmet se najčešće vraća sudu na ponovni postupak odnosno odlučivanje nadležnom tijelu ili sudu. Strankama je time omogućeno da se u odnosu na njih vodi novi postupak, ali ovaj put u skladu sa prethodno iznijetim shvaćanjem ustavnog suda.

Usvajanje ustavne tužbe ne znači automatski da ste u pravu po meritumu odnosno da će postupak biti riješen vama u korist, već da vam u prethodnom postupku nije bilo omogućeno koristiti ustavom zajamčeno pravo. Odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Akt koji ustavni sud donosi je odluka (ustavni sud ne donosi presude).

Ustav Republike Hrvatske štiti temeljna ljudska prava i slobode, poput prava na život, slobodu, jednakost, privatnost, pravično suđenje, obrazovanje, slobodu vjeroispovijesti, političkog izražavanja i prava na rad. Navedena prava vrijede za sve građane i strane državljane koji se nalaze na teritoriju RH.

Ustavom je također propisana zabrana diskriminacije, sloboda medija, autonomija sveučilišta i pravo na lokalnu samoupravu. Ustavna prava iznimno se mogu ograničiti pod strogo određenim situacijama i pod uvjetima nužnosti i razmjernosti. Kršenje ustavnih prava je biti temelj za ustavnu tužbu.

Da, Ustav RH dopušta ograničenje pojedinih ustavnih prava u izvanrednim okolnostima, ali samo pod strogo definiranim uvjetima. Takva ograničenja moraju biti zakonita, razmjerna, nužna i vremenski ograničena. Pri tom se ne smijezadirati u temeljna prava koja su apsolutno zaštićena, poput prava na život, zabrane mučenja i nečovječnog postupanja te prava na ljudsko dostojanstvo.

Ustavni sud ima ovlast nadzirati zakonitost i razmjernost takvih mjera kojima se prava ograničavaju. Tijela vlasti su obvezna obrazložiti razloge za ograničenja i osigurati da ona ne postanu trajna odnosno prestati s ograničenjima čim prestane postojati potreba za tim.