Obvezno pravo je skup pravila kojima se uređuju društveni odnosi koji nastaju među ljudima povodom činidbi. Obvezno pravo uređuje samo one obvezne odnose nastale u procesu razmjene dobara i usluga među ljudima, ili jednostavnije, one društvene odnose koji nastaju u oblasti prometa. Nad takvim odnosima izgrađuje se obvezno pravo kao nadgradnja. Stoga promet čini gospodarsku osnovu obveznog prava.
- sastav tužbi i ostalih sudskih podnesaka u postupcima radi naplate potraživanja
- zastupanje pred sudom tijekom cijelog postupka
- tumačenje zastarnih rokova
- pobijanje ugovora i utvrđivanje njihove ništetnosti
- sastav ugovora (ugovor o kupoprodaji, ugovor o najmu, ugovor o zamjeni, ugovor o darovanju, ugovor o zakupu, ugovor o posudbi, ugovor o građenju, ugovor o djelu, ugovor o ortaštvu, ugovor o prijevozu, ugovor o nalogu, ugovor o posredovanju itd.)
Obvezno pravo i ugovori – Česta pitanja:
1. Što je ugovor i zašto je važan u pravnom prometu?
Ugovor je pravni posao između dvije ili više ugovornih strana kojim uređuju odnosno preuzimaju određena prava i obveze. Obzirom da se ugovor temelji na suglasnim voljama dvije ili više strana, ugovor je dvostrani pravni posao.
Da bi ugovor bio valjan, mora postojati suglasna volja između stranaka i ne smije biti ispunjena neka od pretpostavki za pobojnost odnosno ništetnost ugovora, a koje su uređene Zakonom o obveznim odnosima.
U hrvatskom pravu ugovori su temelj gotovo svih privatnih i poslovnih odnosa – od kupnje robe, najma stana, do sklapanja radnih odnosa ili poslovnih suradnji.
2. U kojem obliku mora biti sklopljen ugovor?
Ugovor može biti usmeni i pisani. Normativnim aktima nije izričito generalno propisan oblik ugovora. Postoje situacije u kojima je propisan obvezan oblik – pisani oblik kod kupoprodaje nekretnina, zasnivanja hipoteke itd. Dakle, pisani oblik nije uvijek obvezan, ali radi lakšeg dokazivanja njegovog sadržaja u slučaju nastanka spora, svakako je oportuno sklopiti ugovor na taj način.
U nekim slučajevima ni sama pismena forma ugovora nije sama po sebi dovoljna, nego je isti potrebno solemnizirati kod javnog bilježnika.
3. Što je zakonska zatezna kamata i kada se primjenjuje?
To je kamata koju dužnik plaća zbog kašnjenja s ispunjenjem novčane obveze. Dakle, uz obvezu isplate glavnice, nastaje i obveza isplate zateznih kamata.
Stopa zateznih kamata propisana je odredbama Zakona o obveznim odnosima, a visina stope se razlikuje ovisno o tome primjenjuje li se na ugovor između trgovaca, ugovor između trgovaca i osoba javnog prava ili je riječ o ostalim odnosima. Stope zateznih kamata su podložne promjenama pa je preporučljivo svakih nekoliko mjeseci provjeriti je li došlo do izmjena.
4. Što je zastara?
Zastara je pravni institut protekom kojeg roka vjerovnik gubi pravo zahtijevati ispunjenje obveze od dužnika. Zastara počinje teći od dana kada je obveza trebala biti ispunjena.
Opći rok zastare za tražbine iz građanskih ugovora jest pet godina. Važno je naglasiti da činjenica nastupanja zastare ne sprječava dužnika da, ako želi, dobrovoljni ispuni zastarjelu obvezu. U Zakonu o obveznim odnosima taksativno su navedene okolnosti pod kojima zastara ne teče.
5. Što je predugovorna odgovornost i mogu li tražiti naknadu ako je netko odustao od dogovora u zadnji čas?
Predugovorna odgovornost (culpa in contrahendo) nastaje kada jedna strana u pregovorima za sklapanje ugovora postupa nepošteno – npr. vodi ozbiljne pregovore, a zatim bez opravdanog razloga odustane, i time drugoj strani nanese štetu. Prema čl. 251. Zakona o obveznim odnosima, strana koja je postupala nepošteno, a posebice učinila dostupnim trećima informacije povjerljive naravi ili ih koristila za svoje interese.
Odgovornost za navedeno može se sastojati u naknadi prouzročene štete i predaje oštećeniku koristi koju je štetnik tom radnjom ostvario. Važno je dokazati da su pregovori bili ozbiljni i da je druga strana izazvala opravdano očekivanje da će doći do ugovora.