Ovršno pravo je skup pravnih pravila kojima se uređuje postupak po kojemu se provodi prisilno ostvarenje tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava (ovršni postupak) te osiguranje tražbine (postupak osiguranja).
- sastav prijedloga za izdavanje rješenja o ovrsi
- sastav prigovora i žalbi protiv rješenja o ovrsi
- zastupanje u ovršnom postupku i sudjelovanje u provođenju ovrhe
- sastav prijedloga za izdavanje privremenih mjera
- zastupanje na ročištima za javnu dražbu
- tumačenje zastarnih rokova glede spornog duga
- zastupanje u sudskim postupcima i postupcima izravne naplate vodećim pred FINA-om radi pljenidbe novčanih sredstava
- zastupanje u ovršnim postupcima radi naplate duga/tražbine prodajom nekretnine
Ovršno pravo – Česta pitanja:
1. Koja je razlika između ovršne i vjerodostojne isprave?
Ovršna isprava (npr. pravomoćna presuda, ovršna nagodba, javnobilježnički akt) odmah omogućuje prisilnu naplatu putem ovrhe – bez potrebe za dodatnim dokazivanjem postojanja tražbine. Vjerodostojna isprava (npr. račun, izvod iz poslovnih knjiga, mjenica, ček) sama po sebi ne dokazuje dug, ali vjerovnik na temelju nje može pokrenuti ovršni postupak odnosno podnijeti prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi.
Dakle, temeljem ovršne isprave moguće je odmah primjerice pokrenuti ovrhu na novčanim sredstvima, dok je u slučaju postojanja samo vjerodostojne isprave potrebno najprije podnijeti prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi. Ukoliko se donese rješenje, temeljem njega je moguće ići na ovrhu, pod uvjetom da je postalo pravomoćno i ovršno.
2. Dobio/la sam rješenje o ovrsi – koje su moguće opcije?
Na samom kraju rješenja o ovrsi iskazana je uputa o pravnom lijeku. Na rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave koje je doneseno od strane javnog bilježnika moguće je uložiti prigovor u roku od 8 dana.
Na sudsko rješenje o ovrsi dopušteno je izjaviti žalbu također u roku od 8 dana. Ukoliko pak pravni lijek ne bude izjavljen ili bude ocijenjen neosnovanim od strane suda više instance, rješenje o ovrsi postaje pravomoćno i ovršno, pa se ovrha može provesti i prisilno.
3. Kako mogu izbjeći ovrhu ako ne mogu platiti dug odmah?
Ovrhovoditelj i ovršenik mogu slobodno izvansudski dogovarati uvjete odgode ovrhe ili obročne isplate duga. Institut ovrhe odgode pred sudom reguliran je Ovršnim zakonom, a prijedlog za odgodu mogu podnijeti – ovršenik, ovrhovoditelj i treća osoba koja učini vjerojatnim postojanje svog prava na stvari koja je predmet ovrhe.
Odgodu ovrhe moguće je tražiti i na suglasni prijedlog stranaka. Protekom vremena na koje je odgođena, ovrha će se nastaviti po službenoj dužnosti.
4. Na što mi ovrhovoditelj smije “sjesti” – plaću, račun, nekretninu?
Ovrha se može provesti na raznim sredstvima: novčanim sredstvima na računu, dijelu plaće ili mirovine, pokretnine, nekretnine, pa čak i dionice ili vozila. Međutim, zakon propisuje određena ograničenja – npr. dio plaće mora ostati dužniku za život, a određene stvari su izuzete od ovrhe (osnovni kućanski predmeti, dječji doplatak, invalidnina).
Ovrhovoditelj bira način ovrhe, ali dužnik ima pravo na zaštitu osnovnih sredstava za život. Sud pazi da ovrha ne bude nesrazmjerna. U Ovršnom zakonu navedeni su predmeti koji su izuzeti od ovrhe.
5. Koje su specifičnosti ovrhe na nekretnini?
Ovrha na nekretnini je jedno najčešćih u praksi, a pokreće se prijedlogom vjerovnika (ovrhovoditelja) da se naplata duga izvrši namirenjem iz vrijednosti prodaje nekretnine (npr. kuća, stan, građevinsko zemljište).
Sud najprije donosi rješenje o ovrsi i upisuje zabilježbu ovrhe u zemljišnim knjigama. Potom slijedi procjena vrijednosti nekretnine od strane sudskog vještaka. Nakon što se dobije procjena vrijednosti nekretnine, uslijed će prodaja putem javne dražbe koju vodi Financijska agencija. Ako nekretnina bude prodana, iz dobivenog iznosa se naplaćuje dug, a ostatak (ako ga ima) pripada dužniku.